Isečci iz novinskih članaka
Isoričar umetnosti Živojin Prokopović
O slikarstvu Silvane Spasic
Među Leskovackim umetnicima koji su tragali za ravnotezom izmedu misaonog I intuitivnog, jedno od znacajnih mesta pripada Silvani Spasić.
Prihvatajuci Pindarovu misao’postani ono sto jesi”I formulisuci egzistenciju kao neprestano kretanje izmedu afirmacije I negacije,slikarka je ,u novim radovima posvecenih zeni,odgovore I resenja trazila u mitologiji I u svakodnevlju u kome se zena pojavljuje kao glavni akter I pokretac.
Silvanini modeli iz maste inspirisu secanje I transponuju se u lik zene-majke,balerine,neveste,moderne zene sa modnih pista,novena ili sa nekog pejzaza....
Spasicina vizija zene egzistira u fovistickom oslikanom prostoru i vrlo cesto je u dodiru sa cvecem,pticama,jabukom,prirodom.....
Oblikujuci svoju formu i simbol slikanja,autorka se nije uzdala u logicno saznanje niti u neku smisljenu simboliku,vec u sposobnost intuitivnog otkrivanja prvobitnih ptica jedna od najrasprostranjenijih simbolicnih figura .Ona je u slikama simbol duse.Tako na jednoj slici mlada balerina gipkih pokreta nosi belu dugacku tkaninu koja se na kraju pokreta pretvara u oblike ptica.Ili u slici gde magijsku sudbinu balerina obelezava telo i pokret,slikarka nagovestava svoje htenje da se « PRONIKNE DO SKRIVENE SUSTINE STVARI’
Na slikama Silvane Spasic zenske figure zive nekim svojim zivotom.One sadrze likovnu pricu sa izvesnim narativnim nabojem,potrebnim koliko autoru,toliko nama.Kao u slici gde lepa nevesta pruza ruku da uzme cvet dok velika cvetna grana poprima simbol srece ili uzimanje neceg lepog iz buducnosti.
Medutim u toj blagoj nepravilnosti uvek izbija dobro izabrano likovno rasudivanje u kome se relativni svet postepeno redukuje u likovni znak,iz kojeg izrasta zanimljiva gradevina slike.Tako na slici inspirisane jednim portretom iz grcke skulpture,belina lica zene data gustom povrsinom na tragovima enformeloa uvodi nas u sveru duhovnog stvaralastva.Zanimljiv je i zenski lik koji u desnoj ruci drzi vijorecu zastavu.Ili,dve figure balerina,slikarka posmatra iz razlicite perspektivne tacke,i neznim ruzicastim bojama postize sjajni stimung bljestave baletske predstave.
Osnovu za svoje vizije Silvana Spasic je postavila u slici »Raspece »slici iz svojeg ranog perioda stvaralastva jos dok je boravila na likovnoj akadeniji na Cetinju.Inspiraciju za sliku « Raspece « slikarka je nasla na jednoj baletskoj predstavi.Naime,otvaranjem Zetskog doma
Mlada slikarka je pomagala majstoru kulisa u stavljanu cugova za regulisanje scenskih slika.Od nizova,metalnih sipki,koturova ,sajli ,zica i blestavih svetla reflektora ,stvorena je zadivljujuca scena dekora za balet.
Medutim na premijeri baleta mladu slikarku je jos vise opcinila igra izvrsnih balerina iz Rusije koje su stvorile nove slike blestavih iluzija. »Raspeta » izmedu materijalne scene kulisa i sfere duhovnog stvaralastva,slikarka u donjem delu slike naglasenim crtezom oblikuje musku figuru koja rukama « drzi » vec vertikalnu zelenu povrsinu.
Nju u gornjem delu slike preseca druga manja horizontalna povrsina koja asocira na pozorisnu scenu.Jakim akcentima crvene boje prikazane su balerine cudesnih i gipkih pokreta’One svojom igrom bojom i pokretom,zajedno sa gustom reljefnom materijalizacujom svetle pozadine slike,streme lepoti duhovnog sveta.
Treba odmah reci da zena kao tema u slikama nesumnjivo asocira I na pramodel-taj symbol plodnosti I materinstva.Takvu zenu slikarka cesto postavlja u prostor pun arabeski drveca,jabuka i lice zene pune sliu ritmickom igrom koju cine njihova isprepletenost,sukob toplih i hladnih tonova...Osim vece dekorativnosti,time naglasava kontrast izmedu topline zene –majke i okoline koja je okruzuje.
Za svoje zamisljene modele Spasiceva je izgradila zanimljiv slikarski jezik.Kad je u pitanju crtez, to je stilizovana forma u okviru klasicne slike koju bismo mogli svrstati u lirsko-ekspresionisticku predstavu zenskih figura.
Medutim,koloristicka resenja razlicita su u poojedinim slikama mada se autorka trudila da upotrebom bronzane boje u kombinaciji sa belom i crvenom postigne onu harmonizaciju koja podseca na pojedinacne scene iz Kubrikovog filma »Odiseja u svemiru »
U drugim slikama preovladava nezna paleta u kojoj dominiraju topli skoro uznemirujuci tonovi.Lep primer je i slika u kojoj zena drzi u ruci vrtesku iz koje izlaze listovi zlatne boje i asociraju na slikarkino kretanje prema novim podrucijima sna.
Da Silvana Spasic poseduje jedan korektan senzibilitet kojim materijalizuje kroz istrzivanje materije sa insistiranjem na pasti, na primer izrazito dominantne crvene,pokazuje nam slika u kojoj je zenska figura okrenuta ledima posmatrcu okruzena crvenim plastom-simbolom njenih ostvarenja.Faktura je na pojedinim povrsinama slika robustna,pastuozni namazi teku u slobodnim ritmovima.
Za velike stvaraoce gotovo je pravilno da imaju svoju patentnu I latentnu poetiku.Ona im pomaze da razviju svoju stvaralacku viziju,ona je Arijadnina nit koja ih vodi kroz tajannstveni lavirint stvaralastva.
Negujuci poetiku koju oblikuju prefinjena lirska osecanja tezi da likovima zena u razlicitim okolnostima udahne jedan nov zivot,jednu novu I svezu lepotu.
Na jednom mestu,sam autorka pesnicki kaze:svaki dodir sa ovim slikama je dodir sa svim onim sto je oteto haosu prirodnog toka stvari oteto od nejasnih teznji mladog bica na putu do njegove konacne vizije sveta a konacne vizije nema.
Opsti utisak koji ostavljaju slike Sivane Spasic daju rec autorki koja je uspela da uspostavi toliko zeljenu ravnotezu izmedu misaonog I intuitivnog.Snaznom ekspresijom boje ,ritmom I spletom linija slikarka je solidno iskoristila dostignuce svoje likovne elaboracije da prikaze zensko telo u mnostvo varijanti.Zato je Silvana Spasic postala zanimljiva pojava u savremenom leskovackom slikarstvu.
Jun mesec ,2001 godine
Istoricar umetnosti
Zivojin Prokopovic
Prihvatajuci Pindarovu misao’postani ono sto jesi”I formulisuci egzistenciju kao neprestano kretanje izmedu afirmacije I negacije,slikarka je ,u novim radovima posvecenih zeni,odgovore I resenja trazila u mitologiji I u svakodnevlju u kome se zena pojavljuje kao glavni akter I pokretac.
Silvanini modeli iz maste inspirisu secanje I transponuju se u lik zene-majke,balerine,neveste,moderne zene sa modnih pista,novena ili sa nekog pejzaza....
Spasicina vizija zene egzistira u fovistickom oslikanom prostoru i vrlo cesto je u dodiru sa cvecem,pticama,jabukom,prirodom.....
Oblikujuci svoju formu i simbol slikanja,autorka se nije uzdala u logicno saznanje niti u neku smisljenu simboliku,vec u sposobnost intuitivnog otkrivanja prvobitnih ptica jedna od najrasprostranjenijih simbolicnih figura .Ona je u slikama simbol duse.Tako na jednoj slici mlada balerina gipkih pokreta nosi belu dugacku tkaninu koja se na kraju pokreta pretvara u oblike ptica.Ili u slici gde magijsku sudbinu balerina obelezava telo i pokret,slikarka nagovestava svoje htenje da se « PRONIKNE DO SKRIVENE SUSTINE STVARI’
Na slikama Silvane Spasic zenske figure zive nekim svojim zivotom.One sadrze likovnu pricu sa izvesnim narativnim nabojem,potrebnim koliko autoru,toliko nama.Kao u slici gde lepa nevesta pruza ruku da uzme cvet dok velika cvetna grana poprima simbol srece ili uzimanje neceg lepog iz buducnosti.
Medutim u toj blagoj nepravilnosti uvek izbija dobro izabrano likovno rasudivanje u kome se relativni svet postepeno redukuje u likovni znak,iz kojeg izrasta zanimljiva gradevina slike.Tako na slici inspirisane jednim portretom iz grcke skulpture,belina lica zene data gustom povrsinom na tragovima enformeloa uvodi nas u sveru duhovnog stvaralastva.Zanimljiv je i zenski lik koji u desnoj ruci drzi vijorecu zastavu.Ili,dve figure balerina,slikarka posmatra iz razlicite perspektivne tacke,i neznim ruzicastim bojama postize sjajni stimung bljestave baletske predstave.
Osnovu za svoje vizije Silvana Spasic je postavila u slici »Raspece »slici iz svojeg ranog perioda stvaralastva jos dok je boravila na likovnoj akadeniji na Cetinju.Inspiraciju za sliku « Raspece « slikarka je nasla na jednoj baletskoj predstavi.Naime,otvaranjem Zetskog doma
Mlada slikarka je pomagala majstoru kulisa u stavljanu cugova za regulisanje scenskih slika.Od nizova,metalnih sipki,koturova ,sajli ,zica i blestavih svetla reflektora ,stvorena je zadivljujuca scena dekora za balet.
Medutim na premijeri baleta mladu slikarku je jos vise opcinila igra izvrsnih balerina iz Rusije koje su stvorile nove slike blestavih iluzija. »Raspeta » izmedu materijalne scene kulisa i sfere duhovnog stvaralastva,slikarka u donjem delu slike naglasenim crtezom oblikuje musku figuru koja rukama « drzi » vec vertikalnu zelenu povrsinu.
Nju u gornjem delu slike preseca druga manja horizontalna povrsina koja asocira na pozorisnu scenu.Jakim akcentima crvene boje prikazane su balerine cudesnih i gipkih pokreta’One svojom igrom bojom i pokretom,zajedno sa gustom reljefnom materijalizacujom svetle pozadine slike,streme lepoti duhovnog sveta.
Treba odmah reci da zena kao tema u slikama nesumnjivo asocira I na pramodel-taj symbol plodnosti I materinstva.Takvu zenu slikarka cesto postavlja u prostor pun arabeski drveca,jabuka i lice zene pune sliu ritmickom igrom koju cine njihova isprepletenost,sukob toplih i hladnih tonova...Osim vece dekorativnosti,time naglasava kontrast izmedu topline zene –majke i okoline koja je okruzuje.
Za svoje zamisljene modele Spasiceva je izgradila zanimljiv slikarski jezik.Kad je u pitanju crtez, to je stilizovana forma u okviru klasicne slike koju bismo mogli svrstati u lirsko-ekspresionisticku predstavu zenskih figura.
Medutim,koloristicka resenja razlicita su u poojedinim slikama mada se autorka trudila da upotrebom bronzane boje u kombinaciji sa belom i crvenom postigne onu harmonizaciju koja podseca na pojedinacne scene iz Kubrikovog filma »Odiseja u svemiru »
U drugim slikama preovladava nezna paleta u kojoj dominiraju topli skoro uznemirujuci tonovi.Lep primer je i slika u kojoj zena drzi u ruci vrtesku iz koje izlaze listovi zlatne boje i asociraju na slikarkino kretanje prema novim podrucijima sna.
Da Silvana Spasic poseduje jedan korektan senzibilitet kojim materijalizuje kroz istrzivanje materije sa insistiranjem na pasti, na primer izrazito dominantne crvene,pokazuje nam slika u kojoj je zenska figura okrenuta ledima posmatrcu okruzena crvenim plastom-simbolom njenih ostvarenja.Faktura je na pojedinim povrsinama slika robustna,pastuozni namazi teku u slobodnim ritmovima.
Za velike stvaraoce gotovo je pravilno da imaju svoju patentnu I latentnu poetiku.Ona im pomaze da razviju svoju stvaralacku viziju,ona je Arijadnina nit koja ih vodi kroz tajannstveni lavirint stvaralastva.
Negujuci poetiku koju oblikuju prefinjena lirska osecanja tezi da likovima zena u razlicitim okolnostima udahne jedan nov zivot,jednu novu I svezu lepotu.
Na jednom mestu,sam autorka pesnicki kaze:svaki dodir sa ovim slikama je dodir sa svim onim sto je oteto haosu prirodnog toka stvari oteto od nejasnih teznji mladog bica na putu do njegove konacne vizije sveta a konacne vizije nema.
Opsti utisak koji ostavljaju slike Sivane Spasic daju rec autorki koja je uspela da uspostavi toliko zeljenu ravnotezu izmedu misaonog I intuitivnog.Snaznom ekspresijom boje ,ritmom I spletom linija slikarka je solidno iskoristila dostignuce svoje likovne elaboracije da prikaze zensko telo u mnostvo varijanti.Zato je Silvana Spasic postala zanimljiva pojava u savremenom leskovackom slikarstvu.
Jun mesec ,2001 godine
Istoricar umetnosti
Zivojin Prokopovic
PRIČA O JEDNOJ SLICI ,RASPEĆE SILVANE SPASIĆ
Pocetkom devedesetih sa ucenicima gimnazije obilazimo Cetinje grad na obroncima Lovcena, svakako jedno od najlepsih mesta u Crnoj Gori. Divimo se lepoti dvora kralja Milana, njegovoj biljardi, manastiru sv.Petra, Zetskom domu a culi smo i lepe reci o cetinjskoj Likovnoj akademiji.
Zadrzavamo se neko vreme u njihovom pozoristu,popularnom Zetskom domu. Posle visegodisnjeg rada na rekonstrukciji unutrasnjeg i spoljasnjeg prostora zgrade, pozoriste danas izgleda prelepo. U to vreme na istom mestu Silvana Spasic stvara nekoliko studija i crte`a koji su predstavljali osnovu za sliku koju je kasnije simbolicno nazvati RASPECE. Naime, inspiraciju za sliku RASPECE slikarka je nasla na baletskoj prestavi kojom je svecano otvoren Zetski dom.Silvana je u to vreme zavrsavala Likovnu akademiju na Cetinju i imala je priliku da pomera majstorima kulise u kao i cugova za regulisanje scenskih slika. Od nizova metalnih sipki, koturova, sajli, `zica i reflektora na sceni i sale sa stilskim stolicama i balkonom ukrasenim zlatnim gipsanim lavovima, stvorena je, kako kaze umetnica, “ovozemaljska stvarnost” koja ce se na premijeri baleta pretvoriti u neto” predivno”.
U vreme otvaranja Zetskog doma, slikarka je sedela na balkonu, iza kamera koje su snimali baletsku pretstavu. Kada su se upalili reflektori i jaka svetlost obasjala scenu, zapocela je ljubavna igra dvoje mladih baletana. Bilaje to uzbudljiva rola iz ZIZELE. Scenom su prodefilovali razliciti igracki stilovi, ideje, kulture: jer najveci magnet za publiku bio je stari, provereni Marijinski teatar iz Sankt Peterburga koji je izvodio na sceni Zetskog doma odlomke iz popularnih baleta kao sto su Labudovo jezero, zizela, San letnje noci, Ukrorena goropadnica, Kako vam drago, Dafne i Kloe, Don Kihot itd. Narocito je odusevila muzikalnost i preciznost u igri Aurore i njenog princa Dezirea iz baleta Uspavana lepotica cajkovskog. Iz mraka pozorisne sale skrivenu zbirkuu zamenila je zamamna para koja opija i vodi u neki novi svet blistavih iluzija.
Raspeta izmedu materijalne stvarnosti i lepote baletske umetnosti, Silvana zapocinjee skicu slike u kojoj naglasenim crtezom oblikuje musku figuru koja rukama drzi vertikalnu zelenu povrsinu na kojoj se odigravaju doga|aji koji asociraju na lepotu duhovnog sveta.
Sliku RASPECE umetnica zavrsava u Leskovcu, ubrzo posle diplomiranja na cetinjskoj Likovnoj akademiji. Ovom slikom, najboljim radom iz svog ranog perioda stvaranja, zapocinje njena mukotrpna slikarska avantura.
Prve umetnicke rezultate mogla je da vidi leskovacka publika na samostalnoj izlozbi 1995. godine u galeriji Doma kulture.Izlozila je radove medu kojima je bila i slika RASPECE. Likovni kriticar „Nase reci” primetio je da mlad umetnic donele dah mladosti i svezinu na likovnoj sceni Leskovca: „Ono cime se predstavila Silvana Spasic kazuje da je rec o stvaraocu sa solidnim osecajem za gra|enje stimunga. Ona poseduje jedan korektan senzibilitet koji materijalizuje kroz istrazivanje materije sa insistiranjem na pasti, na strukturi bojenog sloja i harmonijskoj lestvici. Nekoliko apstraktno formulisanih komada medu izlozenim slikama imaju, uz dobru kosekventnu egzekuciju,karakter finih psiholoskih etida.”
Nekoliko godina kasnije, Silvana stvara nove slike u kojima preovladavaju zenske figure: zene majke, balerine, neveste, moderne devojke sa modnih pista ili casopisa... Za razliku od RASPECA nove slike sadrze likovnu pricu sa izvesnim narativnim nabojem, potrebnim koliko autoru, toliko i nama. Na zahtev slikarke napisao sam uvodni tekst za katalog njene samostalne izlozbe koja je odrzana u prostorijama Doma vojske u Leskovcu, a kasnije i u Nisu. U znak zahvalnosti za napisani tekst i ulozeni trud oko postavke slika, dobio sam na poklon platno RASPECE. Tako sam se na neobican nacin susreo sa slikom i cuo Silvanino likovno rasudivanje o tome kako se realni svet pozorista, Zetskog doma sa baletskom predstavom, redukuje u likovni znak iz kojeg izrasta zanimljiva gradevina slike.
RASPECE (91 - 60 sm) cine dve vece povrsine: jedne pravougaone satkane od razlicitih nijansa zelene boje i druge, svetlije. Zelena povrsina podeljena je na nekoliko manjih: na jednoj uocavamo podijum za balet, koji moze biti i prostor za rad,kretanje ili za zivot. Na njemu, intezivnom crvenom bojom, slikarka na ekspresionisticki nacin razliva konture figura baletskog para cija igra asocira na bogatsvo i lepotu baletskog sveta. Kao kontrast ovom koloristickom akcentu slikarka unosi nezne akorde zelene u kojima se osecaju mir i tisina, ali i ne`no saputanje prelepih livada cetinjskog manastira. Na drugom segmentu, tamnom, zelenom, definisana je manja povrsina na kojoj dominiraju bele rade, simboli neznosti i poeticnosti. Mnogi kazu da su Cetinje, a narocito manastir i njegova okolina, najlepsi u junu kada cvetaju i mirisu lipe i bele rade.
Svi konstruktivni i tonski sudari na platnu podredeni su crvenim mrljama dveju figura, pa i slika, dovedena u harmoniju, pocinje da emanira suptilnu intimu mira i stalozenosti.
Oblikujuci svoju formu i simbol slikanja, autorka se nije uzdala u logicno saznanje niti u kakvu smisljenu simboliku, vec u sposobnost intuitivnog otkrivanja prvobitnih izvora i njihvih tokova.
Ustvari, iz price o jednom diptihu proistie slikarevo vidnje umetnosti kao licne vizije. Umetnica poseduje latentnu poetiku koja joj pomaze da razvije svoju stvaralacku viziju, a ona je Arijadnina nit koja je vodi kroz tajanstveni lavirint stvaralatva.
Na jednom mestu sama autorka pesniki kaze: Svaki dodir sa ovim slikama je dodir sa svim onim sto je oteto haosu prirodnog toka stvari ,oteto od nejasnih teznjih teznji mladog bica ,na putu do njegove konacne vizije sveta a konacne vizije nema.
Zivojin Prokopovic